Centralnaamerička kriza počela je krajem sedamdesetih godina prošlog veka, kada su veliki broj građanskih ratova i prokomunističkih revolucija izbili u različitim zemljama Centralne Amerike, što je rezultiralo da je postao broj jedan među vanjskim političkim hot spotovima 1980-ih godina. Konkretno, Sjedinjene Države su se plašile da će pobjeda komunističkih snaga izolirati ostatak Južne Amerike iz Sjedinjenih Država, ako bi se zemlje Centralne Amerike instalirale sa pro-sovjetskim komunističkim vlastima. Tokom druge polovine devetnaestog veka, Sjedinjene Države su često vršile svoje interese preko lutkarskih vlada i elitnih časova, koji su imali tendenciju da ignorišu zahteve seljačke i radničke klase. Posle Drugog svetskog rata koji se odigrao u šezdesetim i sedamdesetim godinama, ekonomski pejzaž Latinske Amerike se drastično promenila. Velika Britanija i Sjedinjene Države držale su političke i ekonomske interese u Latinskoj Americi, čija se privreda razvijala zasnovano na spoljnoj zavisnosti. Umjesto da se oslanja samo na izvoz poljoprivrede, ovaj novi sistem je promovisao unutrašnji razvoj i oslanjao se na regionalna zajednička tržišta, bankarski kapital, kamatne stope, poreze i rastući kapital na štetu rada i seljačke klase. Centralnoamerička kriza je delimično bila reakcija nižih klasa latinoameričkog društva na nepravedan posjed zemljišta, prinudu na radnom mjestu i nejednaku političku zastupljenost. Posedovana imovina zauzela je ekonomski i politički pejzaž u regionu, dajući velikim korporacijama mnogo uticaja na region i prisiljavanje dosadašnjih poljoprivrednika i radnika nižih razreda u veoma teške životne uslove. [Centralna Amerika][Belize][Gvatemala][Nikaragva][Panama][Mesoamerica][Spisak autohtonih naroda][Ekonomija Belizea][Ekonomija Kostarike][Ekonomija Nikaragve][Ekonomija Paname][Istorija Centralne Amerike][Centralnoamerički sistem integracije][Spoljna politika][Komunizam][Drugi svetski rat][Velika britanija] |