Član : Prijavite se |Registrirajte se |Upload znanja
Tražiti
Energetska politika Sovjetskog Saveza [Izmijeniti ]
Energetska politika Sovjetskog Saveza bila je važna karakteristika planirane ekonomije zemlje od vremena Lenjina dalje. Sovjetski Savez je praktično bio samodovoljan energetski narod; razvoj energetskog sektora počeo je sa Staljinovom politikom autarkije. Tokom 70 godina postojanja, osnovni način obezbeđivanja ekonomskog rasta zasnovan je na velikim inputima prirodnih resursa. Ali do 1960-ih, ovaj metod je bio manje efikasan. Nasuprot drugim narodima koji su imali iste iskustvo, tehnološke inovacije nisu bile dovoljno snažne da energetski sektor zamene važnim.
Tokom kasnijih godina Sovjetskog Saveza, naročito tokom stražnjice Breznjeva, sovjetske vlasti su iskoristile resurse goriva iz negostoljubivih područja, prije svega Siberije i Dalekog istoka. Izgradnja industrije na ovim lokacijama zahtevala je masovni udeo sovjetskog režima. Energetski resursi su i dalje okosnicu sovjetske ekonomije sedamdesetih godina prošlog veka, što se vidi tokom naftne krize iz 1973. godine, koja je premašila sovjetske energetske resurse. Visoke cijene energetskih resursa nakon naftne krize iz 1973. godine dovele su do toga da sovjetske vlasti aktivnije uključe u spoljnu trgovinu sa zemljama prvog sveta, posebno Evropom (prirodnim gasom) i Japanom (naftom). U zamenu za energetske resurse, Sovjetski Savez će primiti tehnološki razvoj u svijetu. Dakle, uprkos stagnaciji, Sovjetski Savez pod Leonidom Brežnjevom prešao je iz autarkske ekonomije u zemlju koja pokušava da se integriše na svjetsko tržište.
Tokom svog postojanja, Sovjetski Savez je imao najveće snabdevanje neiskorišćenim energetskim resursima unutar svojih granica u poređenju sa bilo kojom drugom zemljom. Ukupna proizvodnja energije porasla je sa 10,25 miliona barela dnevno naftnog ekvivalenta (mbdoe) u 1960. na 27,58 miliona barela dnevno nafte (mbdoe) 1980. godine. Proizvodnja i izvoz za Sovjetski Savez nije nastavio da raste, kako su to očekivali sovjetski planeri . Tokom kasnih pedesetih godina, rudarska aktivnost se pomjerila za Evropsku Rusiju u istočnu Rusiju zbog više mržnih resursa. Povećana rastojanja između rudnika i luke za transport uglja smanjila je efikasnost izvoza uglja. Štaviše, SSSR se borio da svoje istočne resurse prebaci na svoju zapadnu stranu za kasniju potrošnju i izvoz.
Politika koju je sovjetsko rukovodstvo koristilo za usmeravanje energetskih resursa bilo je od vitalnog značaja za vojni i ekonomski uspeh zemlje. Stagnacija u proizvodnji energije u Sovjetu direktno je uticala na potrošnju energije u Istočnoj Evropi. Politika koja je delovala u Sovjetskom Savezu pogodila je svoje satelitske nacije, a u manjoj meri i cijeli svijet. Politički manevri koje je Sovjetski Savez koristio u pogledu izvoza energije trebalo bi da odražava ruska vlada koja će slediti.
[Energija][Siberia][Naftna kriza 1973][Globalizacija][Rudarstvo]
1.Istorijska perspektiva
1.1.Pod Lenjinom (1918-1923)
1.2.Pod Staljinom prije Drugog svjetskog rata (1924-1940)
1.3.Tokom Drugog svjetskog rata (1941-1945)
2.Energetskim sektorom
2.1.Električna energija
2.2.Nafta / nafta
2.3.Prirodni gas
2.4.Hidroelektrana
3.Stagnacija Energetske industrije SSSR
4.Policy Guiding Industry
5.Ruska vlada koja vodi politiku SSSR
[Upload Više Sadržaj ]


Autorsko pravo @2018 Lxjkh