Kritičnost rata protiv terora bavi se moralom, etikom, učinkovitosti, ekonomijom, kao i drugim pitanjima koja okružuju rat protiv terora. Također se dotakne kritike protiv samog izraza koji je označen kao pogrešan naziv. Pojam "rata" protiv "terorizma" pokazao se vrlo sporijima, a kritičari su optuživali da su ga vlasti sudionice iskoristile za nastavak dugotrajnih političkih / vojnih ciljeva, smanjivanje građanskih sloboda i kršenje ljudskih prava. Tvrdi se da pojam rata nije prikladan u ovom kontekstu (kao u ratu protiv droga), budući da nema neprijatelja koji se može identificirati i da je malo vjerojatno da se međunarodni terorizam može ukinuti vojnim sredstvima. Drugi kritičari, poput Francisa Fukuyama, primjećuju da "terorizam" nije neprijatelj, ali taktika: nazivajući ga "ratom protiv terora" zamagljuje razlike između sukoba kao što su pobunjenici protiv okupacije i međunarodni mujahedidi. Uz vojnu nazočnost u Iraku i Afganistanu i njegovu povezanu štetu kolaterala Shirley Williams tvrdi da to povećava ogorčenost i terorističke prijetnje protiv Zapada. Ostale kritike uključuju hipokriziju Sjedinjenih Američkih Država, histerije inducirane medijima te promjene u američkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici pomaknu svjetsko mišljenje protiv SAD-a. [Ljudska prava][Francis Fukuyama][Avganistan] |